Nasuprot verovanjima da postoji večita konkurancija između zooloških vrtova, istina je zapravo mnogo drugačija. Ako neko voli da obilazi zoo vrtove on će voleti da obilazi sve zoološke vrtove u regionu te će na taj način biti u večitoj potrazi za novom avanturom.
Samim tim zoološki vrtovi su jedni drugima prve komšije, najbliži rođaci, najveći saveznici i najveća pomoć. Ni jedan od vrtova ne može sebi da priušti luksuz da očuva genetski diverzitet bilo koje veće kičmenjačke vrste time što će držati više od 500 jedinki, stoga su svi vrtovi vrlo otvoreni za razmene životinjskih eksponata.
Shodno prethodnom, postoji dugogodišnja izvrsna saradnja između beogradskog i palićkog ZOO vrta. Jedan od poslednjih zajedničkih poduhvata je i dva mužjaka Dorkas gazele, koji su svoj novi dom našli u žirafarnici Zoološkog vrta Palić. Ovakvi programi su bitni jer kada se rađaju gazele uglavnom je odnos polova 1:1, ali u prirodi samo dominantni mužjak može da okupi harem. U zatočeništvu borbe oko ženki mogu postati smrtonosne za ove male i ponosne ratnike stoga je jedino rešenje izmeštanje u druge vrtove gde se formiraju mužjačke grupe. Na ovaj način zoološki vrtovi brinu o prekomernom razmnožavanju životinja, a opet ne dozvoljavaju izumiranje populacija u zatočeništvu.
Dorkas gazela je vrsta iz potporodice šupljorožaca (Bovidae), reda parnoprstih papkara (Artiodactyla), klase sisara (Mammalia). Ime potoiče iz starogrčke reči dorkas što znači divokoza. Boja krzna zavisi od predela koji nastanjuje; zapadno od Nila je uglavnom boje peska, dok je istočno uglavnom crvenkaste boje. Mužjak ima 25-28cm dugačke rogove koji su blago zakrivljeno povijeni unazad. Ženka je prepoznatljiva po svojim kraćim rogovima od 15-20 cm. Sve gazele su po prirodi društvena bića i žive u krdima, zato je bitno da u zoološkim vrtovima budu smešteni blizu drugih biljojeda. Hrani se travom, lišćem, mladim izdancima, voćem, a kada su velike suše u stanju su da pojedu i skakavce. Podnosi jako velike vrućine, u stanju je život da proživi a da ne pije jer vodu može da izvuče iz biljnih namirnica. Živi 10 do 12 godina. Ženka postaje polno zrela sa već 9 meseci starosti, dok mužjak sa 18. Parenje je tokom aprila do juna, a gravidnost traje 6 meseci, nakon čega ženka rađa jedno mladunče koje teži manje od dva kilograma. Mladunče se rađa sa tamnijom dlakom ali dok poraste krzno mu posvetli.
Iako nastanjuje celu severnu Afriku, Arabijsko poluostrvo, do Izraela, Sirije i Jordana, gde postoje manje populacije, smatra se ugroženom, a mnogim mestima je populacija totalno iščezla zbog prekomernog lova. Danas je u Izraelu, Somaliji i Tuneziji zaštićena vrsta.