U studenom 2024. godine obratio nam se poznati biolog – ornitolog István Ham, čija su specijalnost bjelorepani, kojima se bavio veći dio svog radnog vijeka. Tijekom jednog posjeta Zoološkom vrtu Palić, primijetio je, nakon dugog promatranja volijere u kojoj je smješteno sedam jedinki bjelorepana, da su dvije jedinke – mužjak i ženka – pokazivale naklonost jedno prema drugome i izdvajale se od ostalih kao potencijalni par. Treba naglasiti da su te jedinke dio Prihvatilišta za divlje i ozlijeđene životinje te se zbog trajnih ozljeda neće moći vratiti u prirodu. Njegova ideja bila je da se te jedinke, ako je izvedivo, izdvoje u posebnu izoliranu volijeru kako bismo pokušali potaknuti njihovo razmnožavanje. Ako bismo u tome uspjeli, mlade jedinke bile bi puštene u prirodu, čime bi se doprinijelo povećanju brojnosti ove rijetke grabljivice na našim prostorima.
Donijeta je odluka da se ova ideja provede u djelo, uz kontinuiranu suradnju uprave Zoološkog vrta Palić s Istvánom Hamom. U narednim danima započela je priprema izdvojene volijere, novog gnijezda te su postavljene nadzorne kamere u samoj volijeri i iznad gnijezda kako bi se što detaljnije pratila socijalna dinamika ovih jedinki i proces razmnožavanja. U samim radovima i provedbi ideje sudjelovali su timaritelji Aleksandar Miler, Milan Marjanović, Čongor Husta i Boris Hardi, kao i biolog Zoološkog vrta Slobodan Cvetković.
Oko sredine veljače primijećene su prve aktivnosti vezane uz pripremu gnijezda od strane obje jedinke. Početkom ožujka, ženka je snijela jedno jaje i počela ležati na njemu. Nakon nekoliko dana primijećeno je i drugo jaje, a ubrzo i treće.
